At the Edge of Life, 2012.
projekt intervencija u javnom prostoru

Prostorne instalacije inspirirane su i imitiraju organske strukture (razne nakupine školjaka, lišajeve, paučinu, nametnike, puzavice) te su bliske parazitskim oblicima života. Slijedeći logiku virusa upućuju na jedno granično područje koje ne možemo jasno definirati. Naime, upravo su virusi klasificirani kao organizmi koji egzistiraju na rubu života - organisms at the edge of life, jer postoji dvojba treba li ih svrstati u živi ili neživi svijet.

Rad At the Edge of Life je site specific, ne postoji po sebi,  izvan prostora u kojem nastaje, a prostor uvjetuje i konačan izgled pojedine instalacije. Izbjegavajući očekivana mjesta postavljanja rada u galeriji, instalacije se nadovezuju na arhitekturu, koja se na taj način aktivira i postaje dijelom rada. Umjesto neutralnog i čistog prostora, ovi radovi traže kontekst, „tijelo domaćina“ za svoju egzistenciju.  

Ovaj rad svojim postavom propituje percepciju umjetnosti i pojmove vidljivosti/nevidljivosti. S obzirom da mu nedostaje kontekst koji ga a priori klasificira kao umjetnički rad, ne mora iz prve biti percipiran kao takav i u potpunosti ovisi o recepciji publike. Procesualnog je i privremenog karaktera, te je podložan i mogućoj destrukciji ili dokidanju nekog svog dijela od strane prolaznika/posjetitelja. Pomičući fokus sa produkta na proces i komunikaciju, ovaj rad promišlja svrhovitost sustava koji stalno generira produkciju novog, ali može sakupljati i čuvati samo gotove artefakte.  

    Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2012.

    foto: Srdjan Kovačević

Gliptoteka HAZU, Trijenale kiparstva, Zagreb,  2012.
Foto: S. Kovacevic